Nakon što je stigla obavijest o prijemu u članstvo WCPT-a (15. 04. 2015) i svi potrebni materijali vezani za 18. Generalnu skupštinu WCPT, pokrenute su aktivnosti oko rezervacije i kupovine avionske karte i rezervacije sobe, te uplate kotizacije i svečane večere u sklopu Generalne skupštine.
Najpovoljniju avionsku kartu, koja mi je odgovarala po vremenu polaska/dolaska i povratka sam našla preko interneta u agenciji E TOURS, ZAGREB GARIC GRADSKA 18, Hrvatska, po cijeni: 8.450,00 HRK.
Sobu sam rezervirala u jednom od jeftinijih hotela koji sam uspjela pronaći: Peninsula excelsior hotel u kojem je cijena noćenja sa doručkom bila 218,00 KM.
Nakon što sam ostavila automobil, taxijem sam otišla na aerodrom gdje sam imala let u 13:05 isti dan na relaciji Sarajevo-Munchen, nakon čekanja od 1,5 sat imala sam let za Frankfurt, a u Frankfurtu sam čekala 3,5 sata na let za Singapore.
U Singapore sam stigla sutra dan u 16:10 po lokalnom vremenu, gdje sam, nakon preuzimanja prtljage i kontrola, zamijenila 100,00 USA $, uzela taxi i otišla u hotel. Čim sam se smjestila i osvježila, ponovo sam uzela taxi do Pan Pacific Hotela u kojem se održavala Orjentacijska radionica za nove članice i delegate koji su prvi put na skupštini (17:30). U toku radionice mi je prišla Sarah Bazin, predsjednica ER-WCPT, srdačno pozdravila i pozvala na koktel koji je ona organizirala za članice ER-WCPT nakon radionice. Odazvala sam se pozivu te prisustvovala koktelu, upoznala neke nove ljude iz Europe i pozdravila se sa onima koje sam upoznala prošle godine u Kopenhagenu. U toku koktela, predsjednica Bazin je objavila da smo primljeni u članstvo WCPT-a, poželila nam dobrodošlicu, a nakon toga sam i ja rekla par riječi da se zahvalim na dobrodošlici i podršci koju nam je ona pružila. U toku večeri mi je predsjednica Bazin rekla da moramo razgovarati o našem članstvu u ER-WCPT.
U hotel sam se vratila pješice, a drugi dan u jutro sam se spremila za zasjedanje 18. Generalne skupštine u Pan Pacific Hotelu koja je počinjala u 9:00, ali sam ja morala doći ranije kako bih se registrirala i pripremila zastavu koju sam donijela sa sobom.
Skupština je počela točno na vrijeme prozivkom delegate svih prijavljenih članica: prisustvovali su delegate 81 članice od sadašnjih 113 članica. Nakon uvodnih pozdrava i govora predsjednice WCPT Maryllin Mofat, izvještaja generalne sekretarice Brende Myers i predsjedavajuće Skupštine, održana je ceremonija prijema novih članica i to tako da je prvo prozvana delegacija ST. Lucije (dva delegata) u pratnji predsjednice Afričkog regiona WCPT-a. Nakon toga je najavljena Bosna i Hercegovina i ja sam, u pratnji predsjednice Bazin, ponijela zastavu na pozornicu i primila čestitke od predsjednice Moffat i ostalih članova Izvršnog odbora WCPT. Za cijelo to vrijeme svi delegati su ustali na noge i srdačno pljeskali da izraze svoju podršku našem prijemu. Poslije mene, prozvana je delegacija Mongolije te su i oni (tri delegata) imali istu ceremoniju u pratnji predsjednice pacifičko-azijskog regiona. Delegati Crne Gore i Albanije nisu došli na skupštinu tako da se ceremonija njihovog prijema nije održala, a delegati Konga i Toga su najavili dolazak drugi dan skupštine.
Čim sam sjela za stol i mjesto predviđeno za delegate iz BiH, prišao mi je predsjednik Australske asocijacije i poželio dobrodošlicu, te uručio knjigu o njihovoj asocijaciji i lijepu olovku.
Uslijedila je kave pauza koju sam iskoristila za upoznavanje ostalih delegate, nakon čega je nastavljen rad Skupštine. Usvojene su neke izmjene statute WCPT (izmjene u formulaciji pojedinih rečenica), a neki prijedlozi koje su podnijele članice nisu prihvaćeni.
Nakon ručka smo imali radionicu (okrugli stol) za diskusiju o donošenju nekih važnih odluka i to tako da su svi delegati podijeljeni u pet skupina sa po četiri stola. Ja sam sjedila sa delegatima: Grčke, Cipra, Kanade, Južne Afrike, Mauricijusa, Malte i predstavnice subgrupe pri WCPT-u za Fizioterapiju starih osoba.
Raspravljalo se o potrebi uvođenja održavanja Generalne skupštine svake dvije godine, kako je odlučeno za održavanje kongresa, što je jednoglasno odbijeno. Također se raspravljalo o mogućnosti prijema više članica iz jedne države (ako postoji više udruženja) što su delegati jednoglasno odbili, te o prijemu novih subgrupa i mogućnosti apliciranja u članstvo pojedinaca, fizičkih lica u WCPT ako ne postoji udruženje u državi u kojoj žive i o mogućnosti udruživanja više manjih članica u jedinstvenu regionalnu asocijaciju oko čega je vođena diskusija, te se zaključilo da ova odluka ovisi o puno faktora i da nije uputno o tome sad donositi odluku.
Sve ove zaključke je svaka grupa (diskutiralo se u odvojenim salama) prezentirala u nastavku skupštine, te su isti zaključci i prijedlozi usvojeni. Nakon pauze su se predstavile kandidatkinja za predsjednicu Emma Stokes i podpredsjednicu Margot Skinner, čime je završen prvi dan skupštine.
Po završetku zasjedanja za taj dan sam otišla pješice do hotela, preodjenula se i išla u šetnju Singaporeom gdje sam, u Kineskoj četvrti, večerala.
U večernjim satima sam se našla sa predsjednicom Hrvatske komore fizioterapeuta i predsjednicom i delegatima iz Slovenije, a na poziv predsjednice Hrvatske komore fizioterapeuta, Mirjane Grubišić.
U hotel sam se vratila taxijem jer je bilo kasno i daleko od hotela u kojem sam ja bila smještena.
U jutro sam otišla na skupštinu pješice na kojoj je program ponovo bio sličan prethodnom danu. Odmah na početku je obavljena ceremonija prijema Konga i Toga u WCPT, nakon čega je nastavljeno sa usvajanjem izmjena i amandmana. Ponovo smo imali radionicu za diskusiju oko usvajanja amandmana ustava WCPT-a: promjena naziva Executive Committee u Executive Board, amandman o konfliktu interesa (prijedlog amandmana Australska asocijacija), uvođenje mogućnosti izvanrednog zasjedanja Skupštine i donošenja odluka putem elektronskog glasanja u izvanrednim situacijama, izmijenjeni termini i neke formulacije vezane za aplikaciju novih članica. Također smo diskutirali i donijeli zaključke o načinu izbora i sastavu Izvršnog odbora pri čemu je, u svim grupama, istaknut prijedlog obaveznog uvođenja blagajnika kao člana Izvršnog odbora. Nakon ručka je generalna sekretarica Brenda Myers podnijela financijski izvještaj, a zatim je uslijedila žučna diskusija oko prijedloga za povećanje članarine od iduće godine svake godine po 3% zbog čega je, nakon što je izglasan prijedlog da se ne povećava članarina naredne četiri godine, delegat iz Austrije dao prijedlog za povećanje od 1,5 % što je izazvalo burne reakcije, te je, na negodovanje velikog broja delegate zbog ponovnog iniciranja ove diskusije, odlučeno da se rasprava o ovoj temi nastavi sutra dan u jutro. Nakon toga je održan izbor za predsjednicu WCPT-a i podpredsjednicu WCPT. Kako je za svaku funkciju bio samo po jedan delegat; za predsjednicu Emma Stokes iz Irske, a za podpredsjednicu Margot Skinner iz Novog Zelanda, nije bilo ponavljanja glasovanja i većinom glasova su obje kandidatkinje izabrane za funkcije koje su navedene.
Po završetku ovog dana skupštinskog zasjedanja, nova predsjednica je pozvala sve delegate na šampanjac u baru hotela.
Ponovo sam se vratila pješice u hotel u kojem sam bila smještena, osvježila se i pripremila za svečanu večeru koja je bila zakazana u 20:00 u Pan Pacific Hotelu. Zbog ograničenosti vremenom i svečanosti, uzela sam taxi do Pan Pacific hotela. U toku svečane večere, dodijeljena su posthumno priznanja istaknutim članovima WCPT-a i priznanja za osobu godine na polju istraživanja, aktivnosti i zasluga na polju edukacije.
Za vrijeme gala večere sam sjedila sa delegatima Italije i Malte, te Davidom Gorriom, sekretarom ER-WCPT. Večera je završila u ponoć, nakon čega sam ponovo uzela taxi do hotela u koji sam smještena.
Treći dan u jutro sam pješice otišla do hotela u kojem se održavala skupština i nastavljena je rasprava o finacijama i povećanju članarine. Nakon više istupa delegate i dosta žučnih prijedloga, a ja sam istaknula važnost podnošenja poslovnog plana aktivnosti i predložila da to bude praksa prije svake generalne skupštine, ponovo smo imali smo kratku raspravu po grupama o prijedlogu da Izvršni odobor WCPT-a napravi poslovni plan aktivnosti i da nakon što isti bude poslan na razmatranje svim članicama, tek onda može doći na red rasprava o mogućem povećanju članarine. Ovaj prijedlog je usvojen većinom glasova. Donešena je odluka da članice koje spadaju u siromašne i donju grupu srednje bogatih zemalja svijeta plaćaju pola od iznosa članarine. U pauzi sam razgovarala sa predsjednicom Bazin, koja je ponudila da dođe kod nas u junu jer tada ide u Bugarsku da pokuša riješiti probleme kod njih. Jas am joj rekla da nam je to previše kratak rok za organizirati nešto konkretno pa smo dogovorile da to odgodimo za jesen. Rekla je da će poslati e-mail sa detaljima oko članstva u ER-WCPT i uvjetima plaćanja članarine (0,80 $ po članu).
Skupština je završena nakon što je objavljeno da se sljedeći kongres za dvije godine održava u Kape Town-u, Južna Afrika.
Nakon završetka skupštine sam otišla na ručak, a zatim pješice u hotel (iskoristila sam slobodno vrijeme za razgledanje) i spremila se za ceremoniju otvaranja kongresa. Kongres se održavao u Suntek kongresnom centru i zaista je organizacija bila na vrhunskom nivou. Sama ceremonija otvaranja je bila prožeta govorima uvaženih osoba: predsjednice Moffat, Brende Myers, predsjednice Singapurske asocijacije, ministra zdravstva, nove predsjednice Emme Stokes i kulturno-umjetničkim programom. Nakon ceremonije je bio priređen koktel za sve prijavljene delegate (više od 1.500 delegata je bilo na ceremonij otvaranja, a na kongresu je prisustvovalo više od 3.500 fizioterapeuta). Nakon ceremonije sam se našla sa našim članom Harisom Begovićem te smo za vrijeme koktela uspjeli pričati o nekim važnim stvarima i idejama. U hotel sam se vratila taxijem.
U subotu, 02. 05. sam se odjavila iz hotela u jutarnjim satima, ostavila prtljagu u garderobi i otišla na kongres gdje sam nastojala poslušati što više izlaganja. U pauzi za kavu sam obišla izložbeni paviljon sa posterima, kojih je bilo više od 100 tako da bi trebalo cijeli dan da se svi posteri pažljivo pročitaju.
Na pauzi za ručak sam otišla sa kolegom Begovićem koji me pozvao na ručak te smo još malo razgovarali.
Poslije podne sam se odvezla do poznatih Gardens by the Bey i nakon toga taxijem otišla po stvari i taxijem na aerodrom.
Let za Frankfurt sam imala u 23:00, a u Frankfurtu sam bila u 05:00 u jutro. Nakon čekanja od 1,5 sat imala sam let za Munchen, a nakon 3,5 sata let za Sarajevo. U Sarajevo sam sletila u 12:35, 03. 05., taxijem otišla po svoj automobil i vratila se isti dan u Bugojno.
Podnosilac izvještaja
Predsjednica UFFBiH
Mirjana Dujmović